Beograd, grad veoma burne istorije, jedan je od najstarijih u Evropi.
- Ancient Period
- Middle Ages
- Turkish conquest and Austrian invasions
- Liberation of Belgrade
- World Wars
- The Capital of Serbia
Anticki period
Istorija Beograd traje punih 7000 godina. Prostor oko velikih reka Save i Dunava bio je naseljen još u paleolitskom periodu. Ostaci kulture mlađeg kamenog doba, pronađeni su u Vinči, i u Gornjem gradu, iznad ušća Save u Dunav. To ukazuje da je prostor Beograda bio naseljen u kontinuitetu i da je intezitet tog naseljavanja bivao sve jači. Vinča kraj Beograda spada u red najznačajnijih naseobina i kulturnih nalazišta praistorijskog perioda. Na oko 600 godina p. n. e. ovim prostorom su prošla tračko-kimerska i skitska plemena, a u III veku p.n.e. Kelti. Za prisustvo keltskog plemena Skordisci vezuje se nastanak Singidunuma, koji se, kao utvđeno naselje, prvi put pominje 279. godine p.n.e. Prvi deo reči Singi označava okrugli, a dunum utvrđenje ili grad. Moguće je da naziv potiče od imena tračkog plemena Singa, zatečenom, u vreme dolaska Kelta.Rimljani su Beogradom ovladali početkom I veka nove ere i pod njihovom vlašću bio je čitava četiri veka. Iz tog perioda potiču grobovi u obliku bunara pronađeni na Trgu republike i drugim mestima u gradu. Pored Singidunuma u sastavu rimske imperije bio je i Taurunum, današnji Zemun. Oba grada postaju značajna vojna uporišta na utvrđenoj rimskoj granici - "limesu".
Najveći procvat Singidunum doživljava dolaskom Legije IV Flavija. Tada je izgrađeno prvo utvrđenje od kamena na Gornjem gradu, čiji se fragmenti i danas mogu zapaziti. Taj je kastrum bio kvadratnog oblika i obuhvatao je prostor današnjeg Gornjeg grada na Kalemegdanu. Njegov vojnički značaj je porastao još više u III veku, kada je car Aurelije napustio Dakiju a Gornja Mezija dobila nove granice duž desne obale Dunava. Tada je Singidunum središte hrišćanske episkopije. U njemu je nešto kasnije rođen rimski car Jovian Flavie Klaudije. Od keltskog duna i rimskog kastruma grad potom prerasta u značajno pogranično utvrđenje Huna, zatim vizantijskih careva Anastasija i Justinijana, Avara, Bugara, Mađara, Srba, Turaka, Austrijanaca, sve dok u 19. veku nije postao prestonica moderne Srbije.
Ime Beograd prvi put je zabeleženo 16. aprila 878. godine, kada je jednim pismom papa Jovan VIII obavestio bugarskog cara Mihaila Borisa da je smenio Sergija, ("episcopus Belgradensis"), zbog poročnog života.
Srednji vek
Prestonica srpske srednjovekovne države postao je za vreme kraljevanja
Dragutina Nemanjića, koji je Beograd, Mačvu i Srem dobio u miraz od mađarskog kralja, kada se oženio princezom Katerinom, i u vreme despota Stefana Lazarevića koji je kao vazal ugarskog kralja, pored drugih velikih imanja, dobio u posed i Beograd.
Turska i austrijska invazija
Turci su smatrali Beograd za jednu od najvecih prepreka na njihovom putu ka osvajanju Srednje Evrope. 1440, grad dozivljava prvu opsadu od strane turske vojske. Tokom celog jednog veka Beograd ce uspesno odolevati turskim napadima da bi 1521. godine pod komandom sultana Sulejmana Velicanstvenog, Turci konacno uspeli da osvoje Beograd. Grad je porusen i spaljen. Nakon Turskog poraza, Austrijanci su zauzeli Beograd ali je njihova vladavina bila kratka. Okupirali su grad tri puta (1688-1690, 1717-1739 i 1789-1791) ali bi Turci, svaki put, veoma brzo uspeli da povrate kontralu nad njim.
Stanje u pasaluku stvoreno janjicarskim terorom uticalo je na ujedinjenje svih srpskih drustvenih snaga koje su bile spremne za ustanak.
Oslobodjenje Beograda
Neposrednim povodom za izbijanje Prvog srpskog ustanka smatra se - seca knezova, u kojoj su Turci 1804. godine izvrsili pogubljenje srpskih narodnih poglavara. Pobijena je vecina istaknutih Srba - trgovaca, knezova, svestenika, narocito onih koji su se istakli u borbi protiv janjicara. Posle propasti Prvog srpskog ustanka, srpski narod se našao u gorem položaju. Turci su nastavljali sa ubijanjem ljudi, paljenjem sela, maltretiranjem... Zbog toga, u proleće 1815. godine izbija Drugi srpski ustanak. Za vođu ustanka je izabran Miloš Obrenović. Oružane borbe su trajale oko 4 meseca, sukob je 1830. resen diplomatskim putem.
Svetski ratovi
Razvoj Beograda bio je zaustavljen Prvom svetskim ratom, jer je grad bio prepreka austrijskoj vojnoj politici na Balkanu. Tokom rata Beograd je u potpunosti unisten, a zemlja je izgubila oko 28% celokupnog stanovnistva. Nakon rata, Beograd postaje glavni grad Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Grade se nove zgrade, parkovi, prvi most izmedju Save i Dunava. Godine, 1936. Beograd se pominje kao znacajno turisticko odrediste.
Nepovoljan period pocinje sa 1941. godinom kada, zbog odbijanja saradnje sa nacistickom Nemackom, grad biva bombardovan. Ubijeno je na hiljade ljudi. Beograd pada u ruke nacistima, a Jevrejska zajednica postaje predmet masovnog progona.
Dana 20. oktobra 1944. Beograd je oslobodjen od strane Crvene armije, predvodjene marsalom Josipom Brozom Titom.
U posleratnom periodu Beograd je poceo naglo da se razvija – na severnoj obali reke Save gradio se Novi Beograd. Postajao je grad sa pravom kosmopolitskom atmosferom.
Prestonica Srbije
Neresena pitanja razlicitog porekla kao sto su etnicka, politicka i ekonomska dovela su do raspada Jugoslavije 1991, godine cime okoncan najduzi period mira na Balkanu u XX veku. Godine 1992. Beograd postaje glavni grad Savezne Republike Jugoslavije (Republika Srbija i Crna Gora).
Nazalost, jos jedan krug razaranja dogodio se 1999. godine u toku NATO agresije na nasu zemlju. Od maja 2006. godine, Beograd je glavni grad Republike Srbije.